RETRO KUTAK – tehnologija prošlih decenija

Velika potraga za prvim računarom

Autor: Saša Petrović |

Objavljeno: 15. maj 2025. |
Ažurirano: 18. novembar 2025.

Retro računari
Retro računari

Priča o potrazi za prvim računarom – od nedostižnog ZX Spectruma do neočekivane ljubavi prema domaćoj Galaksiji. Put kroz BASIC, assembler i nadogradnje, sve do prelaska na C64.

„Velika potraga za prvim računarom“ vodi kroz lično iskustvo iz osamdesetih, kada je autor sanjao o ZX Spectrumu 48k, ali je umesto njega dobio domaću Galaksiju. Tekst opisuje prve korake u BASIC programiranju, korišćenje početnih igara poput „Galaktičkog rata“, otkrivanje assemblera i rad sa memorijskim adresama. Prikazuje proces nadogradnje Galaksije na Plus model sa više memorije, finom grafikom i zvukom, uz izazove tehničke izrade. Na kraju, autor prelazi na C64, ali zadržava nostalgiju i uverenje da je prvi računar ključni pokretač ljubavi prema tehnologiji i programiranju.

Retro Kutak

Prvi susret sa računarima

Jednom davno, davno u malom gradu negde daleko… Na šta li me ovo podseća? A da, na nabavku prvog računara. Jednom mi je jedan moj prijatelj pričao kako se oženio. Došao je do devojke u koju je bio zaljubljen i pokušao sa klasičnim muvanjem koje se neslavno završilo. E sad preokret priče, tu je bila i devojčina nabolja drugarica koja se primila na žvaku i … deco tako sam upoznao vašu majku.

To slično se i meni dogodilo ali u tehničkom smislu.

ZX Spectrum – Nedostižna ljubav

Naime došao sam kod očevog prijatelja s ocem koji je trebao da se dogovori sa njim o popravci nečega (davno to beše mislim da je bio televizor u pitanju) i tamo sam video moju prvu ljubav. Na stolu je bila predivna mašina ZX Spectrum 48 k, računar o kome sam tada sanjao. O možete misliti moje oduševljenje tom činjenicom i naravno da sam odmah počeo sa gnjavažom da saznam kako da bacim oca u trošak, tj. da dođem do tog računara ako je na prodaju ili do informacije gde mogu nabaviti isti.

Galaksija – Neočekivani preokret

Možete misliti moje razočaranje kada sam doznao da ništa od toga ne pije vodu, ali (sada tu dolazi sudbonosno ali) očev prijatelj je pre toga imao „Galaksiju“ koju je kao elektroničar napravio iz kita (to je ono kada računar dođe u delovima a ti ga sam sastavljaš gde uštediš novac i naučiš ponešto o elektronici).

Prvo iskustvo sa Galaksijom

Hmm, „Galaksija“? Čuo sam o njoj da je to najpoznatiji računar u domaćoj gradnji kod nas ali da li zadovoljava moje potrebe? Na ovo sam dobio odgovor „probaj pa vidi“. Važi, rekoh ja i uzesmo ga na probu. A onda je počela čarolija. Prvo uključenje kod kuće na televizor proteklo je bez ikakvih problema. Posle uobičajnog štelovanja televizora pojavilo se „Ready“ i oznaka. Šta dalje? Časopis „Svet kompjutera“ je pritekao u pomoć.

Učenje programiranja – BASIC i prve igre

Našao sam mnogo tekstova u njemu posvećenih „Galaksiji“. Dobio sam uz kompjuter i početničku kasetu sa nekoliko programa poput bioritma, mastermajnda i još nekoliko njih. A došla je i kaseta sa „Galaktičkim ratom“ sa još nekoliko osnovnih igrica. Naravno kao klinac sam se oduševio svim ovim.

Assembler – Korak dalje

Nije bilo fine grafike ni zvuka ali me to nije obeshrabrilo. Tu je bilo i problema sa učitavanjem programa, gde se moralo izvršiti tačno podešavanje jačine i kontrasta zvuka. Pa još kada sam otkrio da treba podesiti i glavu na kasetofonu… Otkrio sam i da galaksija ima bejzik koji je imao jedinstveni dijalog (neke naredbe su nosile drugačije nazive od onih kod drugih računara, bilo je i naredbi kojih nije bilo kod drugih računara a bilo je i onih koje su falile). Zanimljivo je da što je više bilo nedoslednosti i problema prilikom rada to me je više privlačilo da iste rešim i naučim što više mogu. E tada se rodila nova ljubav. „Spectrum“ koji mi je bio tada nedostižan stavljen je u drugi plan, a „galaksija“ je postala glavna fora i naravno da smo je kupili.

Ono što sam odmah zapazio bila je mala količina programa i igara za moj novi računar. Tada sam pogrešno mislio da je to veliki nedostatak ali baš me je to najviše i okrenulo programiranju.

Krenulo je kao i kod većine sa bejzikom. Nabavio sam knjižicu sa svim naredbama i malim primerima. Ali najviše se nauči posmatrajući i izučavajući programe velikih programera u to vreme. Izlistaš ih, pokušaš da shvatiš. promeniš parametre u naredbama da vidiš kako to deluje na program, dodaš nešto svoje a izbaciš ponešto što misliš da će promeniti rezultat na fascinantan način i tako se oduševiš ili razočaraš ishodom ali što je nabitnije učiš.

E tada sam saznao o Asambleru. Šta mu to dođe? Lepota kod moje galaksije što sam je dobio sa ugrađenim takozvanim romom „B“. To je značilo da pored bejzik intepretera iz roma „A“ imam i asamblerski prevodilac u romu „B“. Tu je ponovo nastupio „Svet kompjtera“ sa svojim savetima, programima i odgovorima na pitanja. Kada sam uvidao kolika je brzina izvršavanja i koje su mogućnosti takvih programa odlučio sam da naučim što više o njima. Tu se moralo voditi računa o doslovno svemu. U kome delu ćeš smestiti program a da ne dođe do nekih preklapanja, početne i krajnje adrese ekrana, podprograme koji mogu biti korisni, šta svaka memorijska adresa može da uradi, u kojoj možeš upisivati, koju čitati, koju menjati da bi se dobio željeni rezultat i još mnogo, mnogo toga.

Nadogradnja Galaksije na Plus model

Tada je došlo do velikog buma. U „Svetu kompjutera“ je objavljen tekst „Proširenje Galaksije na Galaksiju plus“. Nova „Galaksija“ je imala mnogo veću memoriju (ako se ne varam sa 6 na 32 kb), a novi rom „C“ podržavao je finu grafiku (istina bez boje), zvuk i gomilu novih dodatnih naredbi. Jednom rečju ludilo. Čak je i cena proširenja bila razumna. Pogodite ko je ugnjavio oca da se to desi? E tu je opet stupio na scenu očev prijatelj elektroničar koji je, po njegovoj priči, skroz nadrljao dok nije uspeo da proširenje na mojoj „Galaksiji“ proradi. Te kontakti nemaju dobre spojeve, te šuma žica u kojoj se i najmanja greška prilikom lemljenja kažnjavala itd., itd. Sve u svemu na kraju je sve to proradilo i dobio sam zaista moćnu osmobitnu mašinu. Bez obzira na sva ova poboljšanja sve je više ljudi napuštalo ovaj računar prelazeći na c64/128, Amige, Atari ST, PC mašine i slično.

Prelazak na C64

Ali najvažnije je da me je moj prvi računar u potpunosti preokupio na dugo vremena i bio sam potpuno srećan (što dokazuje da je tačna izreka da je za sreću potrebno tako malo, voljeni računar i vreme provedeno sa njima – dobro, dobro, ovo zadnje je moje ali je istinito).

Sve ovo je teklo do kupovine mog drugog računara C64 ali o tome nekom drugom prilikom.

Završimo tekst sa onim srećan si kada radiš ono što voliš i želiš.


Povezani tekstovi

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *